Srbija

Crnogorčeva i Roman bez konkurencije na Kopaoniku

BikeMagazin ekipa po drugi put je posjetila Kopaonik i učestovala na MTB trci "Tri Strane Kopaonika" te vam donosimo naše dojmove. To je jedna od onih trka koja Vam je pred start među najdražim i najisčekivanijim trkama u kalendaru, a pred cilj jedna od onih za koju kažete: Nikad više! Trka koja uzme zadnji atom vaše snage, ali danas dan nakon, gotovo je sigurno da je to trka koja će uvijek imati mjesto u našem kalendaru.

U nedjelju, 29.7.2018. Nacionalni park Kopaonik je po peti put bio mjesto okupljanja ljubitelja sporta i avanture, na kojem su pobjede glatko odnijeli Jovana Crnogorac (Bike Way racing team) i Aleksandar Roman (BK Partizan).

Zapravo cijeli vikend bio je podređen outdoor aktivnostima, tako da smo već u petak i subotu mogli uživati u rekreativnim izletima u pratnji vodiča ili pak ukoliko ste cijelim duhom zagrijani za trku, već u petak od jutarnjih sati staza je bila otvorena za treninge. Subota je bila podređena trkačima, tako da ste osim izleta i treninga mogli uživati i bodriti kolege trkače na stazi ili učestovati u događaju "VIP poligon spretnosti" koji se održavao u večernjim satima. Nama najzanimljiviji dio "Tri Strane Kopaonika" održao se u nedelju,  a sama trka je unatoč lošim vremenskim prognozama okupila preko 250 takimčara. I Ne, tijekom trke nije padala kiša. :)

Krenimo redom put Kopaonika, odnosno južnog dijela Srbije zaputili smo se u subotu jutro naoružani obiljem pozitivne energije . No unatoč osmjesima na licima nad glavama se očitavao upitnik o vremenu koje nas je očekivalo na Kopaoniku i stazi o kojoj nas je putem svog YouTube kanala vjerno izvještavao promotor trke Aleksantar Roman.

 

 

Kopaonik je planina koja je u narodu poznata i kao Srebrna planina i najveći je planinski masiv u Srbiji koji doseže širinu oko 40 km. Njegova zaštićena zona pod imenom Nacionalni park Kopaonik u okviru koga se nalazi i najveći skijaški centar u Srbiji bio je mjesto našeg cilja putovanja i početka još jedne avanture. Najviši vrh Kopaonika je Pančićev vrh sa 2017mnv oko koga se nalazi baza vojske Srbije koju smo mogli i vidjeti sa svojim kamionima na stazi tijekom trke. Ono što nas je najviše dojmilo jeste da je Kopaonik bio krcat turistima i u ljetnim danima kada mnogi osvježenje od vrućine traže u primorskim krajevima, a evidentna je i konstantna izgradnja novih smještajnih kapaciteta na ovom planinskom masivu.
 

 


Naš prvi susret s Kopaonikom taj vikend nije prošao kako smo planirali. Kolege sa Kopaonika su nam cijeli dan dok smo se vozili slali slike sunca sa Kopa, no nas je u predvečernjim satima odlučila dočekati kiša i niske temperature na koje nismo navikli u ovom razdoblju godine. Samim time propao je plan treninga i obilaska staze dan prije trke, no osmjeh na sunce vratili su nam drugari sa kojim smo se našli prilikom preuzimanja startnih paketa, a odličnoj atmosveri uveliko je pomogla i "Pasta party" koja se već tradicionalno održavala u planinarskom domu Rtanj.

Nedjeljno jutro i nebo nad Kopaonikom nije puno obećavalo. Međutim, dva sata uoči trke nebo se ipak smilovalo. Na Kopaoniku smo izmjerili cca 15. stupnjeva stupnjeva Celzijusa pa smo bili u dilemi kako se obući i dal voziti u dugom ili kratkom rukavu tijekom trke. No, nakon prvih krugova zagrijavanja bilo je očigledno da će kratki rukav biti sasvim dovoljan, posložili smo opremu i uputili se prema startu trke u Konacima koji je bio centar velikog okupljališta kako učesnika trke, tako i posjetitelja i pratilaca ovog događaja. Sama organizacija je bila doista na vrhunskom nivou, ekipa je bila već uhodana i nismo mogli primjetiti niti jedan nedostatak.
 


Biciklisti na Kopaoniku mogli su birati između tri dužine staze. Oni spremniji odlučili su pokazati svoje mišiće na stazi dužine 71 kilometar, dok su se oni drugi kojima je Veliki maraton izgledao previše, baš kao i meni, odlučili za kraći odnosno srednji maraton, dužine 54 kilometra. Rekreativci su mogli uživati u ljepotama Kopaonika na stazi dužine 25km. Ono što možda preporučujemo organizatorima jeste da zabrane Elite vozačima prijave na srednji maraton. Jer budimo realni, ako si Elite vozač moraš moći voziti veliku stazu i mjesto ti je na njoj, te koliko god ostali rekreativno vozili i negirali da vozimo zbog plasmana, činjenica je da svi mi volimo pobjediti i osjetiti taj dašak slave. 

Ove godine, kao i prethodne prijavio sam sam se za srednji maraton, a veselila me činjenica da su organizatori saslušali povratne informacije vozača i odlučili malo skratiti stazu na srednjem maratonu. Prošle godine staza srednjeg maratona bila  je duga 66km sa 2.000mnv, dok nas je ove godine čekalo 55km sa 1.700mnv, no veselje je trajalo do prvog ulaska u šumu i susreta sa blatom i lokvama, koje su odmah dale do znanja da ni ova trka neće proteći glatko i da ću morati dati sve od sebe, ne samo da se dobro plasiram, već da uspijem i završiti.
 


Start utrke protekao je bez prevelike nervoze, ali samo prividno i samo na početku grupe. Odmah nakon starta formirala se poprilično velika i homogena grupa koju je od samog starta poveo srbijanski reprezentativac Aleksandar Roman. Prema riječima učesnika na velikom maratonu, među kojima je bio i Nikola, član BikeMagazin ekipe, već u prvom krugu tempo je bio poprilično jak pa je već tada bilo očito da je Roman od samog starta konkurenciji odlučio dati do znanja da s njim neće biti šale i da trku želi započeti završiti sa pobjedom i najvišim mjestom na postolju. U prvom dijelu staze držao sam tempo sa prvom grupom i spajao sam pokušaje bijegova, no uskoro na spustu imam prvi pad i odlučujem odvoziti oprezno na skliskim dionicama, a na suhom dijelu staze dati sve od sebe. Plan je tekao dobro i imao sam dobar plasman sve negdje do 52-og kilometra, odnosno raskrsnice na kojoj je volonter na stazi učesnike preusmjeravao lijevo na cilj ili desno na uspon koji je vodio na još jedan dodatni krug na stazi. Po dolasku dečko (opa.volonter) me ponovo šalje na uspon na što ga pitam: "Jesi siguran da ponovo idem gore", na što mi odgovara potvrdno. Nastavljam prema usponu, sa upitnikom nad glavom jer po ciklokompijuteru vidim da mi je ostalo tek par kilometara do cilja, al razmišljam dečko zasigurno zna i tu je negdje skretanje koje vodi učesnike srednjeg maratona do cilja. Na 60-om kilometru postajem svjesan da po treći put vozim isti krug i da sam na krivoj stazi. Odlučujem da se ne trošim više i lagano odvezem do cilja. Stoga sam se u potpunosti posvetio uživanju na stazi koja je to u najvećoj mjeri omogućavala.
 


Garmin je na cilju pokazivao 66km sa 2.100mnv, tijelo je vrištalo "Dosta više",  vrijeme vožnje 4h i 40min. Čak 20min me dijelilo od DNF rezultata, jer je rampa bila na 5h. Blatnjav, iscrpljen i pomalo razočaran zbog situacije, no svejedno sretan jer je tu još jedna uspomena sa Kopaonika.
 


Ono što me iznenadilo na cilju jeste Jovana Crnogorac, koje sam se slabo dotakao u tekstu, a koja je svakako zaslužila da se spomene. Naime, na stazi sam par puta sreo Jovanu, prvi put kad me prestigla, gdje sam je bodrio da nastavi dalje sa jakim tempom. Drugi put, je bio razočaravajući jer sam je sreo kako gura bicikl pored sebe duboko u šumi i daleko od ciljne ravnine, sa praznom prednjom gumom. No djevojka se nije predala i iznenadila me kada je ponovo projurila stazom prema cilju...."You go girl!".

Ono što sam primjetio i što mi je upalo u oči je odlična škola i pravo znanje vožnje brdskog bicikla, kako nje, tako i Romana, čemu svjedoče i brojne fotografije na društvenim mrežama gdje ovaj duet ima odlične pozicije na biciklu u svakom mogućem trenutku.
 


Na kraju trke vremena najbolje plasiranih su možda i najbolji pokazatelj težine staze natopljene kišom i lokvama. Prvoplasirani Roman koji se trenutno nalazi u najboljoj formi u 2016 godini trku je završio u vremenu 3:20:46, dok je ove godine vrijeme trebalo 4:00:21h, što je razlika od gotovo cijelih 40min. Jovanino vrijeme nećemo uspoređivati zbog defekta koji je imala na stazi.

Na kraju utrke krenuli smo na tuširanje, kako sebe tako i bicikla i pakiranje stvari koje smo morali odraditi u rekordnom roku s obzirom da nas je od kuće dijelilo gotovo 500km i 11h vožnje. Proglašenje i općenito druženje nakon utrke bilo je kao i obično puno emocija i uzbuđenja sa lijepim sponzorskim i novčanim nagradama za pobjednike.

 

Bilo kako bilo, BikeMagazin ekipa sa Kopaonika ponijela je lijepe uspomene. Ono što bismo zasigurno preporučili svim učesnicima jeste da u idućim izdanjima trke na Kopaonik dođu već u petak jutro, a odjave se u ponedeljak, mi zasigurno hoćemo. Kopaonik je prelijep, nudi jako mnogo i zasigurno će vas ostaviti bez daha.
Upoznaj Kopaonik...upoznaj prirodu iz prve ruke!

REZULTATE sa 5.izdanja MTB Trke "Tri Strane Kopaonika" možete pogledati OVDJE.

 

Foto: Ivan Smiljković
Video: Aleksandar Roman i Fb Tri Strane Kopaonika

Dijeli članak

O autoru

Toni Zorić

Biciklizam se uvukao u moj život još u 1999 godini nakon što sam napravio svoj prvi uspon i osvojio lokalno brdo. Od tad bicikl se polako počinje uvlačiti u sve pore mog života, tako da sam danas urednik portala BikeMagazin, natjecatelj, komesar i pored obitelji i poslovnih obaveza, još uvijek nalazim vremena za svoja dva bicikla. 
To sam ja… vozim i testiram bicikle… i pišem priče!

Internetska stranica: https://web.facebook.com/toni.zoric.9 Pošalji e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Napiši komentar

Portal BikeMagazin.info, prvi regionalni biciklistički portal, pokrenut sa željom da unaprijedi, promovira i razvija biciklizam u jugoistočnoj Europi kao sport, ali i kao način življenja.

Prijava na newsletter

Prijavite se na naš newsletter i ne propustite najnovije vijesti iz biciklističkog svijeta. Unesite svoju e-mail adresu u donji okvir i primajte naše obavijesti.
Na vrh
bikemagazin.info koristi kolačiće u svrhu što bolje interakcije s korisnicima i njihovog iskustva korištenja naše web stranice.