Bilo je to 1903 godine. Svijet je bio vrlo drugačiji od današnjeg. Automobili (i moderni bicikli) bili su izumljeni prije 20 godina, a radio kao takav nije postojao još tri naredne godine.
O televiziji i internetu da i ne govorimo. No, biciklizam je postao pravi masovni fenomen, s prvim ozbiljnijim utrkama, kao što su Liège, Paris-Roubaix i Paris-Tours. U ovoj atmosferi, Maurice Garin i 60 drugih heroja krenuli su na start u najtežoj utrci koju možete zamisliti. Želite li znati koji je bicikl osvojio prvi Tour de France?
Ovdje vam pričamo o Touru i zapanjujućim figurama koje su okruživale ovu utrku.
Gravel bicikl bez kočnica: Prvi bicikl koji je osvojio Tour de France
U više od 100 godina povijesti biciklizma, biciklistički inžinjeri i mehaničari su prešli dug put. Možda ste se zapitali kakvi su točno oni bicikli na kojima su se pioniri borili u strašnim uvjetima na cesti na prijelazu stoljeća. Pa, iako se čini da povijesni dio opreme na kojem je vozio prvi pobjednik Toura (moderna slika koju ovdje vidite je replika) danas nije sačuvan, imamo dosta podataka o tome.
Kao i ostali vozači među prvih pet, Garin se jurio na čeličnom biciklu marke La Française, koji će se kasnije nazvati La Française Diamant, a nestao je 1950-ih. Oni su, zapravo, bili i ti koji su ga sponzorirali. Ta je momčad tada bila pravi dominator (tim Sky, ali 110 godina ranije), s najboljim biciklistima na platnom spisku.
Dotični stroj težio je 18 kg (više od nekih današnjih e-bicikla), no možda nas najviše pogađa to što još uvijek nije imao zupčanike (počeli bi se koristiti 1930-ih) i kočnice. Ako je biciklist trebao stati, morali ste pedalirati unatrag i… i, na kraju, spustiti nogu. S druge strane, jedini prijenos koji je ovaj bicikl imao bio je 56×20, s kojim ste u jednom okretaju mogli napraviti 6,16 metara po hodu pedale.
Usporedite ga sada s Colnagom V3R Tadeja Pogačara. Koji dolazi sa karbonskim okvirom, u težini od oko 6.9 kg (nešto iznad UCI granice, jer da se pita tehnologiju ta težina bi bila mnogo manja), te opremom poput Campagnolo Super Record EPS pogon s 12 zupčanika i Campagnolo Bora Ultra WTO DB kotačima. Gume Vittoria Corsa, upravljač Deda Elementi Alanera DCR, sjedalo Prologo Scratch M5 i pedale Look Keo Blade karbon koje upotpunjuju specifikacije.
Međutim, s ovom čeličnom "zvijeri", Maurice Garin, koji je ujedno i bio glavni favorit, pobijedio je u apsolutno paklenoj utrci. Utrka je tada imala samo 6 etapa, ali većina tih etapa je bila duga preko 400km. Startao si jedan dan, a stigao sljedećeg; iako su, srećom, imali 2-3 dana odmora između. Također, 'ceste' su bile makadamske, više kao ceste na kojima se danas održavaju Gravel utrke.
I, uz sve to, ovaj je čovjek prošao 2.428 km staze (nešto manje od 3.414km imalo je izdanje u 2021.) s prosjekom od …. 25.679 km/h! Zapravo, dominirao je od početka do kraja, pobijedivši u prvoj etapi i u posljednje dvije, a da nije izgubio vodstvo niti jedan dan. Drugoplasirani Lucien Pothier bio je za njim gotovo 3 sata, a trećeplasirani, gotovo 4.5 sata iza njega.
Tko je bio Maurice Garin?
S nadimkom "mali dimnjačar", prvi pobjednik Tour de Francea (ne prve žute majice, jer je ona izmišljena tek godinama kasnije) rođen je 1871. u dolini Aoste i stoga je zapravo bio Talijan. On je, međutim, bio iz područja gdje se govori francuski kao njegov materinji jezik. Možda je zato njegova obitelj emigrirala u Francusku kada je bio tinejdžer.
Garin je prije svega bio čovjek iz naroda u vrijeme kada je biciklizam još u određenoj mjeri bio elitistički. Radio je kao dimnjačar, a 1889. godine, sa 18 godina, kupio je svoj prvi bicikl za 405 franaka, što je tada bila dvomjesečna plaća. Priča se da su ga susjedi zvali 'le fou', luđak, zbog brzine kretanja.
Godine 1891. počeo se utrkivati i ubrzo pokazao svoju veliku klasu. Godine 1894. osvojio je 4. mjesto u utrci Liege-Bastogne-Liege, bio je na postolju u prvom Roubaixu i osvojio naredna dva (jedan sprintom, drugi bijegom sa gotovo pola sata prednosti).
U 1901. godini, iste godine kada je osvojio Paris-Brest, postao je francuski državljanin. Da, upravo tada. A 1903., u dobi od 32 godine, postao je prva osoba kojoj je ime upisano na Tourovom popis pobjednika (samo 21 od 60 natjecatelja završilo je Tour). S više od 6.000 franaka koje je dobio od novčanih nagrada, kupio je benzinsku postaju u Lensu, gdje će raditi (uz bike servis i radionicu) nakon umirovljenja.
Njegova priča, međutim, ima gorko-slatki kraj. Godine 1904. izašao je na startnu liniju odlučan obraniti svoju titulu. I uspio je. U tom je izdanju još jednom je završio kao pobjednik, unatoč neprekidnim svađama koje su se događale jer su navijači pojedinih domaćih biciklista napadali ostale palicama i kamenjem, te pravili smicalice postavljajući čavle na cesti.
Ali tada je došao i prvi skandal u povijesti Toura. Četvorici najboljih vozača oduzete su titule jer su navodno koristili automobile koji su ih vukli jednim dijelom rute, a naslov pobjednika je pripao petom biciklisti u plasmanu, mladom Henriju Cornetu. Garin je dobio dvogodišnju zabranu natjecanja, nakon čega se odlučio povući iz profesionalnog biciklizma. Nikada nećemo saznati je li to bilo pošteno ili ne, iako je uvijek branio svoju nevinost. Ono što je jasno je da su, iznad svih sportskih razmišljanja, oni ljudi koji su prelazili nemoguće udaljenosti upirući nogama 'tešku mašineriju' … za nas bili su to pravi heroji.
