Slovenski natjecatelj Janez Brajković, koji je svojedobno radio na utrkama za Lancea Armstronga i Alberta Contadora, a ne zaboravimo i njegovu pobjedu na "Critérium du Dauphiné" iz 2010. godine, na svom je blogu nedavno otvoreno progovorio o bulimiji.
Dok je prošle sezone vozio za Slovenski Kontinentalni tim Adria Mobil, Brajković je na utrci "Tour of Croatia" testiran pozitivno na zabranjenu supstancu metilheksanamin zbog čega je služio 10-mjesečnu suspenziju do početka lipnja. 35-godišnjak je 30. lipnja na Nacionalnom prvenstvu u cestovnoj utrci stigao kao deveti.
Brajković koji je na "Tour de France" 2012. godine završio među prvih 10, napisao je na svom blogu da je kao profesionalac razvio "loš odnos s hranom", što je značilo da je mogao probavljati samo zamjenu za obroke, odnosno dodatke prehrani. I upravo bio je to dodatak, što je objasnio i UCI-ju, nakon što je potvrđeno da je zaražen metilheksaneaminom.
Brajković u svom blogu piše o uglavnom ignoriranim poremećajima prehrane u pro pelotonu: "U svakom timu u kojem sam bio, od Kontinentalnog do Pro Kontinentalnog, pa sve do WorldTour tima, imao sam kolege koji su se borili sa poremećajima u prehrani. Bilo ih je najmanje pet ili šest s poremećajem prehrane, a tu je i još mnogo onih s poremećajem u prehrambenom ponašanju. Bili su to kapetani ekipa, osvajači postolja na Grand Tour utrkama, neki od njih su bili samo sjajni vozači, timske kolege, sretni momci ako ih se gleda iz perspektive treće osobe".
Bez tima, Brajković želi nastaviti kao sportaš. "Sve dok imate snage da ustanete nakon pada, niste doživjeli neuspjeh", rekao je. "Zato se želim utrkivati. Biciklizam je moj život, nerazdvojni smo. Svjestan sam da će doći vrijeme kada ću morati stati i imam plan za tu budućnost, ali sada nije to vrijeme".
Brajković se nada da će osvijetliti poremećaje u prehrani u Pro timovima i promijeniti stavove o njima: "Ovo nije niti bi to trebalo biti samo zbog mene. Ovo je zbog svih drugih. Nisam napisao ovo da bih privukao pažnju ili da bi se drugi smilovao prema meni. Meni je dobro, većinu vremena nisam sjajno, ali svejedno sam dovoljno dobro. Ovo sam napisao kako bih svima dao do znanja, od svih onih licemjera, pa do ljudi koji rade u biciklizmu, da imamo problem. Sviđalo vam se to ili ne, to ne bi trebalo biti tabu tema. Netko tko slomi kost i nastavi voziti utrku, vidi se kao heroj, ali netko tko se mjesecima, godinama bori s mentalnim problemima, poremećajima u prehrani ili ovisnosti, je slabić? "
"Čak i sada, pišući ovo, suze mi klize niz obraze. To ne bi trebalo biti ovako. Ovo je popravljivo. Nisam prava osoba koja bi mogla pomoći, ali samo razgovor s nekim tko je to prošao pomoći će neizmjerno. Opterećenje koje vam odlazi iz grudi neopisivo je. To Vam daje nadu".
