Svijet profesionalnog biciklizma ove sezone je napustilo nekoliko vozača koji su odlučili kako je došlo vrijeme za mirovinu. Neki od njih povukli su se nakon dugih i uspješnih karijera, dok su neki godinama bili požrtvovni pomagači u svojim timovima. U nastavku Vam donosimo trojicu velikana ovog sporta kojima je 2018. bila posljednja sezona u karijeri.
Damiano Cunego, 37 godina
Pobjednik Giro d'Italia 2004 povukao se s natjecateljske scene još u lipnju, a njegov posljednji nastup bio je na utrci državnog prvenstva Italije, koju nažalost nije uspio odvesti do kraja. To zasigurno nije način na koji se popularni 'Il Piccolo Principe' želio oprostiti od publike. Cunego je karijeru htio okončati nastupom na Giru, ali njegova momčad Nippo-Vini Fantini nije dobila wildcard pozivnicu.
„Naravno da imam lijepe uspomene s Gira. Pobjedio sam tamo 2004, a također imam jedno četvrto i jedno peto mjesto u generalnom poretku. Ove godine htio sam završiti karijeru upravo tamo, na utrci koja za mene ima ogromno značenje. Međutim, netko je odlučio da ipak ne dobijemo pozivnicu. Ne znam zašto, ali mislim da je razlog isključivo poslovne prirode,“ rekao je Talijan.
Posljednjih nekoliko sezona koje je proveo na pro kontinentalnom nivou, Cunego nije zabilježio velike rezultate. Posljednju pobjedu ostvario je 2017. u Kini na etapi utrke Tour of Qinghai Lake. Sami početak njegove karijere bio je iznimno uspješan. 1999. godine Cunego je postao svjetski juniorski prvak, a 2002. potpisao je prvi profesionalni ugovor s timom Saeco. Pored trijumfa na Giru, najveći uspjeh na Grand Tour utrkama je titula najboljeg mladog vozača na Tour de Franceu 2006. Nakon toga okrenuo se jednodnevnim utrkama i pobjedio na legendarnoj Il Lombardiji čak tri puta. Također, treba spomenuti i pobjedu na Amstel Gold Race 2008. i dvije etapne pobjede na Vuelti.
Simon Gerrans, 38 godina
Gerrans je u kolovozu objavio kako završava karijeru riječima „moja strast prema ovom sportu više nije kao prije“. Međutim, skupio je dovoljno entuzijazma i odradio svj posljednji Tour de France u karijeri, gdje je bio član BMC-ove postave koja je slavila na timskom kronometru.
Australac je punih 15 godina vozio na World Tour nivou, a debitantsku sezonu imao je s ekipom Ag2r Prevoyance 2005. Prvu pobjedu ostvario je na Tour de Finistere , a nešto kasnije iste sezone pobjedio je i na Herald Sun Touru. Postao je legenda domaćeg Tour Down Undera kojeg je osvajao čak četiri puta: 2006, 2012, 2014 i 2016.
Prva etapna pobjeda na Grand Tour utrkama stigla je 2008. na Tour de Franceu, a 2013. je nosio lidersku žutu majicu dva dana.
2012. pobjedio je na Milano-San Remo ispred Fabiana Cancellare i Vincenza Nibalija, a 2014. ostvario je još jedan trijumf na monumentu pobjedom na Liege-Bastogne-Liege.
Sylvain Chavanel, 39
Umirovljenje Sylvaina Chavanela ostavit će golemu prazninu u francuskom profesionalnom biciklizmu koji ostaje bez jednog od najatraktivnijih vozača. Chavanel je veliki dio svoje karijere proveo na čelu pelotona gdje je čestim napadima animirao utrku, a zbog toga je zaradio nadimak 'Mašina'.
Francuz je bio izuzetan kronometraš, a šest titula državnog prvaka u toj disciplini najbolja su potvrda. Poznat po svojoj agresivnosti, dva puta je bio dobitnik nagrade za najborbenijeg vozača na Tour de Franceu. Svoju prvu etapnu pobjedu na Grand Tour utrkama ostvario je na Tour de Franceu, gdje je bio najbrži na etapi do Montlucona. U sezoni 2010 bio je najbrži na drugoj etapi gdje je obukao i lidersku majicu Toura, a to izdanje je završio kao najborbeniji vozač utrke. Od monumenta najznačajnije rezultate napravio je na Tour of Flanders 2011 (drugo mjesto) i Milano-San Remo 2013 (četvrta pozicija).
„Spadam u kategoriju vozača koji ne pobjeđuju često jer puno riskiram. Poigravam se s pelotonom, rano krenem u bijeg i pokušavam ostati na čelu što je dulje moguće. To često ne rezultira pobjedom, ali jednostavno to je moj stil vožnje.“
Chavanel je svoju devetnaestogodišnju karijeru završio s ukupno 45 pobjeda.
