Kad se pojavila stvarnost pandemije koronavirusa, za mnoge, pa tako i Chad Warren-a najveća zabrinutost bila je socio-ekonomski utjecaj obustave rada.
On je vlasnik teretane u jednom malom gradiću u kojem je poznat po svojoj privrženosi različitim rekreativnim aktivnostima na otvorenom. Warren provodi 10-12 sati tjedno vozeći se okolicom, a znao je da će mnoge male lokalne tvrtke teško pogoditi zatvaranje zbog pandemije.
Iako je poduzeo sve potrebne mjere opreza za distanciranje, Warren se nije plašio da će se razboljeti. "Sportaš sam cijeli svoj život", kazao je Warren. "Ja sam zdrava osoba čiji se život vrti oko treninga – vikende planiram za vožnje biciklom". Kako je ovaj 30-godišnjak ranije bio zdrav i nema loš zdravstveni karton, te ujedno i biciklira 5-6 dana u tjednu, nije bio zabrinut za svoje zdravlje.
Početak travnja/aprila
Početkom travnja/aprila bilo je samo oko 50 dijagnosticiranih slučajeva COVID-19 u njegovom okrugu. Kad je Warren počeo osjećati bolove u zglobovima i mišićima, zaključio je da je to od pretreniranosti, sa svim tim novim slobodnim vremenom. Uzao je nekoliko dana odmora, legao na kauč i čekao da se njegovo tijelo oporavi.
Nešto dublje
Warren je počeo razvijati upornu glavobolju i bolovi su se pogoršavali i nije bio bolje. Počeo se brinuti. "Bol je bila nemilosrdna i osjećao se kao da ga je uhvatilo nešto što nije doživio nikad prije", kazao je Warren. Nakon nekoliko dana probudio se bez osjećaja mirisa ili ukusa, "Znao sam u tom trenutku da imam ovu COVID stvar", kazao je.
Uslijedile su groznica, slabi tjelesni bolovi i groznica koja ga je ostavila bez svijesti na podu kupaonice. Ispitan je na COVID-19, kada je dobio potvrdu da vjerojatno ima korona virus i poslat je kući na samoizolaciju.
Konstantno je pratio vijesti na televiziji po pitanju ovog virusa i nestrpljivo čekao svoje rezultate testa. "Sablasno je ne znati hoće li biti gore", kazao je. "Čekao sam i uplašio sam se čitajući nove studije slučaja o zdravim ljudima koji su dobili virus".
Dva dana kasnije dobio je potvrdu da mu se test vratio kao pozitivan. Tog dana počeo je razvijati respiratorne simptome. "Kad bih se prebrzo digao s kauča, ili čak i ako bih se prebrzo kretao, ostajao bih bez daha". Nije mogao koristiti pluća u punom kapacitetu i uvijek je imao veliko stezanje i pritisak u grudima.
Sporo poboljšanje
Otprilike tjedan dana nakon njegovih prvih simptoma, Warrenovo se zdravlje postupno počelo poboljšavati. Iz dana u dan osjećao se pomalo bolje. Na kraju je pokušao raditi neke lagane vožnje na trenažeru, ali gotovo odmah bi izgubio dah, a da ne spominjemo fizičku iscrpljenost.
Dva i pol tjedna kasnije vratio se strukturiranim treninzima na trenažeru, ali njegova je snaga još uvijek bila na 15-20 posto od onoga što je to bilo prije nego što se razbolio. Ranija tri do četiri treninga visokog intenziteta tjedno, pretovrili su se na jedan do dva. "Nemam gotovo više nikakvih simptoma, ali treninzi koji mi nikad ranije nisu predstavljali problem, sada zahtijevaju mnogo više oporavka. Još uvijek nemam osjećaj mirisa ili okusa", kazao je Warren.
Upozorenje drugim sportašima
"Imao sam perspektivu da to vjerovatno neće utjecati na mene budući da sam mlad i zdrav", kazao je Warren. "Bio sam tako u krivu. Ova stvar ne diskriminira – bez obzira na to koliko smo fit, još uvijek može srušiti i najjače od nas".
Ovim tekstom potiče sve bicikliste da ne traže rupe u propisima, da se voze sami i unutra na trenažeru ukoliko je to moguće. "To je tako mala žrtva u ovoj velikoj shemi stvari koje slijede ukoliko se razbolite", kazao je Warren. "Ne vrijedi riskirati!"
