Hello my name is Stela … oh Bože, moram se preorijentirati, ne pišem na britanski časopis.
Par riječi o meni; Stela Holder (Zelenika), rođena Mostarka, spletom okolnosti prije 20 godina sam završila u Velikoj Britaniji, grad Bristol u kojem sam sredila svoj život i naravno mjesto gdje sam upoznala biciklizam. Tu predivnu disciplinu koja je postala svakodnevnica mog života od odlaska na posao, vikend vožnji i druženja, pa sve do sudjelovanja u nekim Brevet događajima. Biciklizam mi je pomogao u najtežim trenucima, u periodu kad sam se brinula o bolesnoj majci, vožnja mi je bila spas i bijeg od surove stvarnosti i činila je čuda za moje mentalno zdravlje.
Sve do danas kada kreće moja priča … priča o ozljedi koljena koja me privremeno zaustavila od uživanja na mom dvotočkašu, priča o procesu ozdravljenja i povratka biciklizmu, koju želim podjeliti sa vama putam kolumne BikeMagazin.
Sjedeći u bolničkom krevetu, osjećala sam se usamljeno i mislila sam da sam jedina osoba s operacijom totalne zamjene koljena, koju mi ovdje nazivamo "Total Knee Replacement", koja vozi bicikl; jedina osoba koja je pokušavala i pokušavala da se vrati svojoj staroj kondiciji i "mršavijim danima", a opet život je bacio još jednu zakrivljenu loptu jer upravo sam imala još jednu operaciju. Operacija je pre-oblikovanje čašice koljena i reviziju TKR-a. Prilično složena operacija.
Ne postoji nas mnogo u sličnoj situaciji: oštećeni zglobovi, teške ozljede …. ili jednostavno život zakomplicira stvari. Dosta ljudi se vjerovanto sami bore u vlastitim bitkama i ne razgovaraju o tome. Ali kad sam stavila svoj post na VeloVixen FB stranici, iznenadila sam se koliko je ljudi odgovorilo s porukama ohrabrenja.
I tako je krenulo. Ja ću dokumentirati svoje putovanje "u biciklističku budućnost", fitness i zdravlje. Post-operativni oporavak, teterana, hrana (da, mora biti uključen i gubitak težine) prva vožnja biciklom nakon vrlo duge pauze – je sve što dolazi i o čemu ću pisati! I dok ja imam potporu obitelji, ovo je nešto što želim napraviti sama. To je dodatni izazov.
Oh, i ove godine navršavam 50 godina.
Neću smarati ljude s detaljima početka oporavka jer će taj oporavak biti dug i spor – fizikalna terapija, vježbe … Javit ću se kad budem imala nešto konkretnije za prijaviti.
U međuvremenu, evo malo o meni.
Igrala sam rukomet kad sam bila mlada, zaradila ozlijedu koljena i nekoliko kirurških intervencija kasnije me dovelo do toga da sam danas u ovoj situaciji. Bilo je izuzetno frustrirajuće što nisam mogla raditi stvari na koje sam navikla, čak je i odlazak u teretanu bio vrlo izazovan, a nekada i jednostavno nemoguć. No 50-te su nove 30-te, tako da smo još uvijek dobro, nisam ništa propustila.
Do sljedećeg puta ugodan dan Vam želim.
Da, ovo lijevo sam ja. 🙂
