Svi mi smo zaljubljenici u biciklizam i velika većina nas obožava svog ljubimca koji nas je uveo u ovaj svijet i uživanja u čarima biciklizma. No, kada nešto zakaže na našem ljubimcu, kome se obraćamo?
Naravno, ovlaštenim bike serviserima. Uvijek se tu nađe par nas koji pokušavamo sami "majstorisati" uz pomoć YouTube kanala, no kada sve zakaže opet tražimo pomoć od bike mehaničara. Obišli smo par trgovina i razgovarali sa tim ljudima. U zemlji sa niskim BDP-om, gdje su plate često ispod nacionalnog prosjeka, BikeMagazin je zatražio odogovore od nekoliko mehaničara u biciklističkim trgovinama, a zanimalo nas je može li se živjeti od tog posla i da li su dovoljno plaćeni s obzirom na njihove skupocjene vještine? Kako je provesti dan u bike servisu i šta ih privlači u tom poslu? Zanimalo nas je mnogo toga, a vama donosimo njihove odgovore.
Slobodno nam pišite i ostavljajte komentare u nastavku…
ĐENAN KARIĆ, Ciklocentar
– Prije svega u današnjem sistemu raditi posao u kojem ujedno i uživate u isto vrijeme je teško naći i jako malo ljudi ima taj užitak. Ja se smatram jednim od sretnika koji su uspijeli to dvoje da iskombiniraju, a kada radite nešto sa ljubavlju, onda vaš posao i uspijeh nemaju granica. Biciklizmom sam se aktivnije počeo baviti od 2002 godine kad sam napravio svoju prvu vožnju u planine i od tada tražim svaki slobodan trenutak da opet pobjegnem u planinu. Bila je to ljubav na prvi pogled, a tu ljubav sam 2004 godine zahvaljujući tvrtki Ciklocentar uspio da unesem i u svoj posao kada počinjem sa radom kao bike mehaničar. Nastavio sam ići na razna takmičenja u XC disciplinama, a najviše pamtim 2009 godinu kad sam išao u Kranjsku goru na Europsko Prvenstvo kao član reprezentacije BiH u Downhill disciplini gdje sam predstavljao BiH.
Količina novca u poslu bike mehaničara je na prosječnom nivou što je zadovoljavajuće, no ono što ispunjava je ekipa koja te okružuje i rad sa biciklima koji su sve inovativniji i svaki dan je škola, svaki dan se nešto novo nauči. Od obuka i kurseva koje sam položio kao bike mehaničar ima svega:
– 2009. 2010. i 2011. Core Product &Philosophe Course clase,
– 2010. 2011. I 2012. servis centar certifikat program za viljuške, ramove, točkove i komponente,
– 2016. pohađam FOX SERVICE CENTAR tečaj i završavam obuku za ovlaštenog FOX servisera. Kako se sustav amortizera nadograđuje svake godine, tako sam i u 2017 godini sam išao na istu obuku.
– 2016. završavam obuku za Body Geometry Fit podešavanje polažaja vozača na biciklu.
Reći da da je ovo posao kao i svaki drugi, ne mogu. Ovo je posao koji volim i u kojem svaki dan uživam i nešto novo naučim. Ljudi koji me okružuju u ovom poslu su dodatna čar.
“Don't limit your challenges. Challenge your limits!”, poručuje Đenan.
Delić Amir, M-Bike Shop
– Još od malih nogu vozim bicikl … tako se vremenom razvijala i ljubav prema biciklima.
Intresovanje za tehničku kulturu me neminovno dovelo pred prag mašinske škole gdje počinje veza i spoj dvije velike ljubavi; biciklizma i mašinstva. Veliku ulogu je imala i tradicija zanatstva u mojoj porodici. Sve bi to ostalo na nivou interesovanja da se nisam susreo sa Mirsadom; čovjekom koji živi biciklizam. Mirsad u tom trenutku vodi ozbiljnu i po mnogo čemu vodeću firmu u zemlji kada je biciklizam u pitanju te mi nudi priliku da kroz M-Bike Shop pokažem svoje vještine i znanje. Tu počinje moja profesionalna karijera i usavršavanje.
Da bih vam približio koliko jedan vrhunski mehaničar mora biti stručan te da razbijem predrasude o tom poslu, spomenuti ću da je konstruktor prvog aviona sa prostora bivše Jugoslavije Ivan Sarić bio zapravo biciklmehaničar. Od tada do danas biciklmehaničari uvijek su u vrhu tehničke osposobljenosti. Mi u M-Bike Shop-u posebnu pažnju posvećujemo edukaciji kroz seminare i razmjenu informacija da bi smo pružili našim mušterijama najbolju moguću uslugu. A kada se radno vrijeme privede kraju; svjetla servisa ostanu rezervisana za mene, tu se izrode nove ideje, vožnje i podvizi koji ovaj posao čine najljepšim na svijetu.
Sa obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji kojoj živimo, možemo se slobodno smatrati privilegovanim. Bavimo se zanimljivim, a ipak cijenjenim poslom. Nivo profesionalnosti recipročan je nivou plaće. Jedan stručan i osposobljen mehaničar može da zaradi sasvim solidnu plaću. Kao vodeći mehaničar firme M-Bike Shop moja iskustva su jako pozitivna u kontekstu uslova rada, odnosa sa mušterijama, mogućnosti progresije na poslu i naravno nivoa plate.
MIHAJLO SVITLICA, Soković Sport
– Moj prvi sustret sa biciklom je praktično bio ljubav na prvi pogled, tako da se ne mogu svrstati u one ljude koje samo rade svoj posao, u mom slučaju mehaničar bicikala. Prve ozbiljnije korake sam napravio na svom prvom mtb-u, koji se po prirodi kvare jer se koriste u teškim uslovima. Malo po malo nabavljao sam specializovani alat koji je potreban za servisiranje i bio sam sve stručniji u pravilnom servisiranju. Zatim je došao na brzi popravak bike od najboljeg drugara, pa drugar od drugara i tako je sve krenulo. U to doba ljudi baš i nisu imali puno ponude kada je servis bicikala u pitanju pa sam sticajem okolnosti brzo napredovao. Moj tadašnji hobby se pretvorio u unosan povremeni posao dok sam studirao, jer je studentima svaki „dinar“ dobro došao. Mada sam većinu zarađenog novca trošio na unaprđenje mog bicikla, kao i kupovinu novih specializovanih alata.
Nakon završetka studija zbog ekonomkse situacije u našoj državi i prebukiranog kadra u prosvjeti, odlučio sam da se potpuno i profesionalno usavršim u servisiranju bicikala. Što zbog nemogućnosti zaposlenja u struci, što zbog dobrim dijelom „ovisnosti“ prema dvotočkašima i sve sto biciklistička industrija nudi. Sada vec 15-ak godina radim na biciklima amaterski, a zadnje 3 godine sam profesionalac i od tog posla uzdržavam porodicu.
Posao je specifičan, jer ne postoji konkretno školovanje za njega, dakle većinu stvari morate naučiti sami. Danas je to puno lakše, jer je na internetu mnogo toga dostupno. U sezoni se radi i po 12 sati dnevno da bi se stigle sve obaveze prema mušterijama, moglo bi se reći da je ponekad i fizički naporno, ali prednost je što mnoge mušterije postanu moji prijatelji i to me tjera da sutra radim sve ispočetka.
Moja primanja su iznad državnog prosjeka, ali je to po mom mišljenju nedovoljno s obzirom koja je odgovornost na poslu. Može se živjeti, ali da se zaradi neki novac za luksuz to je nemoguće! Ono što je dobro jeste da je biciklistička industrija jedna od najbrže rastućih u svijetu i samim tim velika je potražnja za stručnim kadrom. Ja lično dosta ulažem u svoje obrazovanje i to mi se isplaćuje. U budućnosti će se taj trend nastaviti i siguran sam da onaj ko bude na nivou sa svojim vještinama da će pristojno zarađivati bez obzira na situaciju u državi, jer je sistem ponuda-potražnja jako jednostavan.
Budući da imam radnog iskustva i u inostranstvu mogu reći da je i tamo situacija slična, zanimanje je deficitarno, naročito za visoko komplikovane bicikle i onaj ko ukombinuje prodajne vještine sa mehaničarskim može dobro da zaradi i napreduje u karijeri.
U budućnosti se vidim kao kompletan biciklistički stručnjak koji mora da poznaje pored anatomije bicikla,bike fiting, psihološki profil svojih mušterija, kao i prodajne vještine jer kupci često više vjeruju mehaničarima prilikom kupovine nego klasičnim trgovcima i siguran sam da ću od tog znanja moći pristojno da živim sa svojom porodicom u Banja Luci.
Adis Ramić, Bicikli.ba
– Serviser u svakom servisu bicikala trebao bi biti osposobljen da sve zahvate koji se tiču servisa uradi što kvalitetnije i preciznije. Nestručno servisiranje može dovesti do oštećenja bicikla i ugrožavanja sigurnosti vozača. Zato je veoma bitno da servisiranje bicikla radi stručna i osposobljena osoba. Međutim, mnogi ne shvataju ozbiljnost ovoga procesa, te servisiranje bicikla povjeravaju nestručnim osobama, ne shvatajući da, pored toga, što mogu oštetiti vlastiti bicikl, mogu dovesti u opasnost i vlastiti život. U BiH servisiranje bicikala često rade nestručne i neovlaštene osobe u nenamjenskim prostorijama i nenamjenskim alatima. Budući da rade „na crno“, oni ne izmiruju obaveze državi, što im omogućava da usluge servisiranja pružaju po znatno nižim cijenama nego što je to praksa u ovlaštenim servisima. Oni koji servisiraju bicikla kod ovih osoba uopšte nisu svjesni da će možda usluge servisa platiti niže nego u ovlaštenom servisu, ali da zbog nestručnog rukovanja servisera mogu platiti znatno veću cijenu.
Serviseri bicikala relativno su slabo plaćeni u BiH, tako da im je, pored novčanih primanja za posao koji obavljaju, često osnovni pokretač ljubav prema poslu koji obavljaju i biciklizmu uopšte. U BiH škola za servisere bicikala uopšte ne postoji, tako da se ovim poslom bave uglavnom entuzijasti koji su zaljubljeni u svoj posao. Ljubav prema biciklizmu jeste dobar početni momenat za bavljenje ovim poslom, međutim, često nije dovoljna, tako da bi škola za servisere ili organizovanje obuka koje bi provodili stručnjaci iz regiona ili šire bili veoma značajni za one koji se bave ovim poslom ali i za cijelu biciklističku zajednice.
Samir Habota, Trek Sarajevo
– Na ovo da li zarađuju dovoljno je u osnovi vrlo lako odgovoriti sa NE. Pomeni jedan od najvećih razloga jeste i puno malih neovlaštenih servisa i “servisera” koji narušavaju i prave poremećaj na tržištu. Kada dodamo tu još i naš mentalitet da svi znamo sve i poimanje da je bicikl vrlo jednostavna “mašina” onda je to argument više za moj odgovor. Iako su zadnjih godina bicikli sve više sofisticiraniji te da proizvođači preporučuju redovan servis sa kojim se produžava vijek trajanja kako dijelova tako i bicikla, ipak većina naših sugrađana nema tu naviku pa na servis dolaze samo kada imaju problem i ne mogu da bezbjedno voze. Biciklizam je u ekspanziji pa se shodno tome može reći da servis sam po sebi donosi zaradu. Ono što je prednost za ovlaštene servise jeste, što se lansiraju sve tehnički složeniji i napredniji bajkovi, a za koje treba pored specijalnog alata i stalne edukacije pa time pomenuta kategorija “neovlaštenih servisera” ima sve manje prostora za rad. Znači, ovaj posao u Bosni i Hercegovini, uostalom kao i mnogi drugi poslovi, nije adekvatno placen kao u ostalim naprednijim drzavama recimo EU ali se nadati da dolaze bolja vremena i za nas stručno osoblje.
Bogoslav Rajic Bogo ,Bogolivestrong d.o.o. Sarajevo
– Kao i većina mojih kolega dolazim iz svijeta biciklizma, te sam se nakon profesionalnog bavljenja cestovnim biciklizmom našao u ovom poslu. Bogatstvo obuke i iskustva koje imam svakodnevno u svom servisu zahtjevnije je nego u drugim industrijama. Biciklistička industrija ide naprijed, tako i mi svoje znanje svakodnevno moramo nadograđivati, a sa profesionalnim pristupom i uslugom, posao postaje i isplativ. U svom poslu radim servis svih bicikla i suspenzija za bicikle. Zadovoljan sam poslom kojim radim, kao i primanjima koji dolaze s ovim poslom.
Haris Duvnjak, Pro Bike Zenica
– Serviser u BiH je mnogo šira tema nego što se može sročiti u nekoliko rečenica.
Ukoliko pričamo o regularnom ovlaštenom servisu, mislim da je cijena servisa prilagođena cijeni koju naplaćuju neovlašteni serviseri po svojim garažama i podrumima, bez registrovanih djelatnosti, fiskalnih računa i sve što ide uz to, a svaki grad ih ima na desetine.
Mi uslugu servisa radimo preko 20 godina i veoma dobro znamo sve mane, prednosti i težinu ovog posla, ukoliko se radi kvalitetno i odgovorno. Imajući u vidu ekspanziju polovnih (potrošenih) bicikala koji godinama dolaze u BiH, stiče se dojam da posao servisera cvjeta u BiH, ali cijene koje se naplaćuju za servisiranje takvih bicikala su više nego minimalne, s obzirom u kakvom se katastrofalnom stanju ti isti bicikli nalaze. Pozitivna stvar je činjenica da kroz servis možemo plasirati zamjenske dijelove iz našeg bajk šopa.
Gledano iz mog ugla mi se u našem servisu prevashodno trudimo biti podrška kupcima našeg asortimana, kvalitetnom servisnom podrškom, jer je to jedini mogući način opstanka na tržištu. Od samog servisa u BiH se može preživljavati, ali obogatiti sigurno ne, imajući u vidu sve gore navedeno i činjenicu da serviser radi sezonski samo 6-7 mjeseci tokom godine.
CAPRIOLO Sport Centar Banja Luka
Perica Jovanović, 30 godina iskustva
– Smatram da je nedovoljno plaćen i poštovan rad bike servisera na našem području. Primer: počev od zamena guma po točku od 2 KM (ta cena svuda važi već godinama unazad, a i ostale cene isto nisu menjane u velikoj većini za servis), dok recimo nulti servis u Londonu je 60 do 70 funti, iako se možda baš i nije za porediti s njima, ali su takve činjenice. Suština: od samog servisa se ne može živeti, ako je legalan posao.
Bogdan Jovašević, 17 godina iskustva
– Kako živi? Kako može. Jasno je gdje živimo i kakve su plate, pa je malo teško biti realan na tu temu. Ali kako god, nije cijenjen serviser za svoje usluge. Kada se uzme u obzir da ovaj posao ne može da se radi bez servisera koji je sposoban da uradi kvalitetan NULTI SERVIS. U protivnom i najjači brendovi mogu da se obrukaju (otpadne pedala, guvernal ne bude zategnut, točkovi krivi, mjenjači hoće-neće itd.). Ovaj posao definitivno nije plaćen dovoljno pričajući o plati i od 500KM. Jer isti taj serviser je ODGOVORAN da bicikl bude tip-top, radi i kao trgovac, ulijeva povjerenje u ljude da ponovo dođu u tu radnju. U konačnici, nijedna radnja ne bi opstala bez servisa. Da ne dužim, jer je poenta jasna.
Slaviša Čivčić, 3 godine iskustva
– Kako živjeti na minimalcu, to je po meni umjetnost svakog ko je u toj situaciji. Bike mehaničari generalno nemaju certifikate na osnovu kojih bi mogli da budu više cijenjeni ili plaćeni, a ta vještina koja je naučena, stečena je na osnovu vlastitog iskustva ili na neki drugi način i trebala bi ipak da bude cjenjenija nego što jeste trenutno. Ako čovjek mora da radi dodatni posao da bi preživio, to znači da je ova vještina itekako nedovoljno plaćena. Nisam znao da je moja vještina skupocjena, kao što kažete, ali eto i to sada znam.
