Bosna i Hercegovina je prvi put u povijesti BiH dobila pravi Bike park i upravo otišla jednu stepenicu više u biciklističkom svijetu.
Iako BiH ima obilje solidnih brdskih staza do sada nije postojao niti jedan pravi bike park. Ovdje govorimo o profesionalno uređenim i označenim stazama sa tehničkim elementima te u prvom redu žičari koja bicikliste prevozi do vrha planine. A bike park Vrana na Kupresu ima sve navedeno i još dosta toga.
Na poziv Želimira Marića, voditelja i pokretača ove priče, proteklog tjedna okupilo se 30-ak biciklista na Kupresu. Razlog je testiranje bike parka tjedan dana prije službenog otvorenja. I doista smo raznoliko društvo, od 15 do 55 godina, od hardtaila bicikla, pa sve do onih žestokih full DH bikeova, vozači sa različitim razinama iskustva, kao i biciklističkih afiniteta. Nakon upoznavanja i pripreme opreme jedan po jedan se ukrcavamo na žičaru i idemo prema 1760m visokom vrhu planine. Žičara visinsku razliku od skoro 500m rješava za desetak minuta. Priroda je prekrasna, a i vrijeme nas je poslužilo, izmjenjuju se sunce i lagana naoblaka uz vrlo ugodnih 20-ak stupnjeva.
Na vrhu se okupljamo i uživamo u fenomenalnom pogledu prije spusta. Naš vodič je Petar Grabež, iskusni biker iz Novog Sada koji je i jedan od kreatora staza, zajedno sa ekipom "Savages crew" iz Sarajeva. On nam daje tempo i upozorava na detalje koji zahtjevaju povećan oprez. Staza je u gornjem dijelu zavojita, sa nagibima kroz zavoje koji savršeno drže bike tako da nema straha od klizanja. Na dosta mjesta su ubačeni tehnički elementi poput manjih skokova, daščanih mostova i nagiba, manjih dropova i sličnog. Podloga je zemljana, a svuda oko staze je mekana trava tako da manje pogreške uglavnom neće završiti ozljedama. I doista, tijekom cijelog dana jurnjave nitko se nije ozlijedio. Na polovici brda staza se račva na glavnu i DH stazu. Petar nas prvo vozi na glavnu stazu koja zaranja u zavojiti šumski dio. Na kraju šumskog dijela je veliki skok, odnosno drop od nekih 3m na daskama izvedeni nageti zavoj. Ovo je jedan od dva doista zahtjevna tehnička elementa na stazi i svi to zaobilazimo, naravno osim našeg vodiča koji prepreku rješava s lakoćom. Inače, oko svih tehničkih elemenata, pa i onih najjednostavnijih su izrađeni putevi, tzv. "chickenway", tako da se svatko može izbjeći prepreke koje mu se čine prezahtjevne. Glavna staza završava strmim i brzim ravnim dijelom i dovodi nas do žičare. Svi su oduševljeni stazom, osobito ekipa koja je prvi put u bike parku. Vjerujem da bi svaki ljubitelj brdskog biciklizma trebao isprobati staze u bike parku jer se radi o jednoj potpuno drugačijoj dimenziji vožnje.
Za drugi spust biramo DH stazu. Za razliku od zavojite glavne staze ova staza je prilično ravna i strma, a zanimljivom je čine su prilično visoki skokovi, zahtjevniji tehnički elementi te grubi kameniti dio tzv. "rock garden". Uz dosta ohrabrenja od strane Petra i ja sam se prateći ga odvažio na jedan, za mene vrlo visoki drop. Vrijeme provedeno u letu se učinilo kao vječnost, ali sve je prošlo izvrsno i mogu reći da se čovjek stvarno dobro osjeća kada pobijedi strah i pomakne svoje granice.
Nastavili smo se spuštati niz ove dvije staze te je jedva bilo vremena za istražiti zapadnu stazu. Ova staza je najprirodnija i najmanje strma, lagano vijuga kroz gustu šumu te može predstavljati ugodan odmor od drugih, tehnički zahtjevnijih staza.
Osim ovih staza koje su uređene samo za biciklizam na raspolaganju je i mnoštvo drugih puteva i pješačkih staza, a zbog travnatog i blagog terena moguće je voziti i tamo gdje staza uopće nema. Sve to nismo stigli obići te se čini da smo samo malo zagrebali površinu te da bi za dobro istražiti područje bike parka i uz žičaru trebalo nekoliko dana vožnje.
Nakon cijelog dana vožnje smo se umorni, ali zadovoljni okupili na terasi restorana Kupreška kuća gdje nas je domaćin obradovao izvrsnim ručkom te mu još jednom od srca zahvaljujemo.
Obavezno uskoro dolazimo ponovno!
Tekst i Foto: Andrija Lončar
