Da li je jedan zupčanik sasvim dovoljan?
Može li jednostavnost i mala težina 1x grupe nadmašiti svoje nedostatke? Tiše, još sigurnije, lakše! To su samo neke od pohvala koje idu u priliku ovim prijenosima.
Prvo 10 brzina, potom 11, a nedugo zatim i 12 brzina na jednom zupčaniku? To je neka rutina koja polako ali sigurno prelazi u „must have“ normu.
Već ove godine u veljači na cestovnoj utrci „Herald Sun Tour“ Lasse Norman Hansen (Aqua Blue Sport) osvojio je prvu etapu pomenute utrke sa prijenosom 54×11-36.
Dakle, ponukani tom činjenicom zaista smo se zamislili, i jako zainteresirali za potencijal 1x grupa. Odmah, na početku jako je privlačna jednostavnost postavljanja istog, kao i ostali benefiti koji s tom činjenicom dolaze na vidjelo.
Drugo, tu je i uklanjanje smetnji u zamjeni zupčanika i zamjeni bužira, što znači manje vremena za servisere, i timske mehaničare.Osim toga, ako uzmete SRAM 1x grupu sustav će biti vidljivo tiši, glađi i stabilniji u odnosu na 2x grupu, kako kažu iz SRAM.
Međutim, obazrivi cestovni vozači će prigovoriti, navodeći gubitak zupčanika i prevelik nesrazmjerni skok između istih. Doista, složit ćemo se da je jako teško pronaći savršeno postavljen „setup“ a još gore, ugradnja 1x grupe može biti prilično bolna prvih nekoliko vožnji, pogotovo ako ste prijenosne omjere izračunali krivo.
Neka istraživanja navode činjenicu da kod grupe 2x unakrsnost lanca, tj preveliko uvijanje gubi dragocjene watte. ipak, dva ili tri zuba na prednjem lančaniku mogu napraviti veliku razliku. Razliku između napada na uspon, ili pak spusta.
Ipak mišljenja smo da prebacivanje na 1x malo tko od običnih smrtnika, osim profi natjecatelja to i želi. Da li će u budućnosti ovakav prijenos postati neka norma ostaje da se vidi. Do tada nam ne preostaje ništa drugo nego da se patimo sa prijenosima na dva zupčanika.
