Tko je, kako i šta od sporta koji je toliko prekriven strastima, donosi nam Kenneth Mercken i potkrijepljije ga forenzičkim detaljima kao nikad do sad.
Zašto sport ostaje neuhvatljivija zvijer, uz pitanje: Što motivira ljude da se gurnu preko svojih granica i koje opasnosti vrebaju na rubu sporta kojeg svakodnvno toliko gledamo. Vrhunska nova drama o biciklizmu, drogama i pritisku, objavljena u ponedjeljak, ima jednako ludu stranu sporta kao i bilo što drugo kada je u pitanju zašto sportaši rade ono što rade.
"Coureur" je debitantski dugometražni film Kennetha Merckena, koji je i sam bivši belgijski amaterski državni prvak, koji se suočio s par snažnih izbora tijekom svojih pokušaja da se okuša u profesionalnom sportu i ode u Italiju. Prvo: bi li uzeo lijekove koji su mu se nudili? Ovo je bilo jednostavno: da, jer bi želio biti konkurentan. Ali drugo je pitanje bilo teže: da li bi bio spreman podnijeti visoki rizik od raka zbog jedinstvene medicinske povijesti ako pristane na upotrebu lijekova? U konačnici, on na to nije bio spreman: prestao je voziti bicikl i otišao u filmsku školu; ovaj film je drama na temelju njegovih iskustava.
Merkenov glavni glumac Niels Willaerts i sam je poluprofesionalni biciklista, i apsolutno poistovjećeno izgleda u toj ulozi: ta uznemirujuća mješavina tanke i nevjerojatno snažne boli u sportu svojstvena je cestovnim utrkama. On daje sjajne fizičke performanse. Menadžera ekipe igra talijanski glumac Fortunato Cerlino, koji je bio šef mafije u Gomori i opet se pokazuje izuzetno sposobnim izraziti najkorumpiranije aspekte ljudske prirode. Ali otac vozača je osoba na kojeg je drama usmjerena.
"Moj je otac i sam biciklista, natjecao se u Belgiji, a to je bilo poput Divljeg zapada tih dana", rekao je Mercken za Telegraph Sport. „Bilo je to divlje vrijeme, bilo je mnogo dopinga. Od vremena kad prohodao visio sam oko utrka, ali odgađao sam natjecanja zbog puberteta. Otac mi ne bi dopustio da vozim utrku dok nisam napunio 16 ili 17 godina, jer je u mojoj obitelji bilo mjesta samo za pobjednike".
Nadarenost sina istisnula je talent oca, a dobar dio filma izrazio je loš osjećaj koji je pokrenuo neravnotežu. Otac je ogorčena, sumorna prisutnost na ekranu.
"Na filmskom festivalu u Gentu, gdje je film premijerno prikazan, on je pogledao film i rekao da ga nisam prikazao dovoljno brutalano! Samo macho reakcija, pretpostavljam".
To je doista gotovo potpuno muški svijet koji bilježi pravu istinu o skupinama muškaraca u sportskim timovima ili slično: natjecanje, prijateljstva, krhkost ega i mentalitet čopora.
"Nisam dovoljno sazrio kad sam bio u Italiji", rekao je Mercken. "Bio sam prilično mlad. Sve razmišljanje je učinjeno za vas, nije bilo potrebe za razmišljanjem, sve što trebate je trenirati, jesti i voziti. A droga je dio toga. Mislim da se biciklizam promijenio nabolje, ali to je dio kulture ovog sporta. Mnogo proizvoda koje smo koristili sada možete pronsci na doping kontrolama dok to ranije nije bilo moguće. Uvijek su to bili novi proizvodi, a sada tu je i genetski doping. Biciklizam mora biti oblik samouništenja: uništavate se i oporavljate se. Tako sam i postao bolji: ubio sam se tako da je tijelo počelo da izgrađuje otpor i postajao sam jačim".
Jedna scena u filmu ostala mi je zapamćena, a sadrži dobivanje neke čiste mokraće, veliku iglu i rutinu kako bi se pobijedio tester na doping. Također, bilo je tu i nekoliko gledatelja koji su se onesvijestili na projekciji u Rotterdamu. Beskompromisni sat filma o brutalnom poslu, ovaj film dramatizira način kako se prave biciklisti, ali također osvjetljava zašto: potrebu za odmjeravanjem, ovisnost o adrenalinu i boli uz snažno istraživanje načina na koji se postignuća i slava utapaju u toksičnoj muškosti pobjede pod svaku cijenu.
Film "The Racer" (Coureur) dostupan je putem Digital Downloada, već od ponedjeljka preko iTunes-a, Amazona, Sky Store-a, Googlea, Sony-a i Microsofta.
